Jedno nezaboravno ljeto u Crnoj Gori

Ovaj put smo se odlucili za ljetovanje u Crnoj Gori. Razloga za to je bilo vise. Sa jedne strane za Crnu Goru nas veze puno lepih uspomena – godinama smo tu ljetovali, i nasa deca su tu odrastala, a i neka lijepa i vijecna prijateljstva smo tu stekli. Sa druge strane pouceni pricama o nekoj novoj i drugacijoj Cronoj Gori odlucili smo se da tu provedimo nas odmor, tacnije u Herceg Novom.

Planirali smo da obidjemo Dubrovnik zbog njegove blizine, a i Kotor, kao i posjetu Svetom Stefanu. Ocekivali smo puno, a doziveli smo razocarenje. Ali da podjemo redom.

Na samom ulazom, na granicom prelazu izmedju Trebinje i Herceg Novog, ljepuskasta djevojka je trazila 10 € za ekolosku taksu, za koju nije imala racun, kao nestalo joj, a ako bas insistiramo rekla je racun mozemo podici kod policije. Policajac na granici je lezerno pregledajo pasose, autopapire, i zazelio nam ljep odmor.

Apartman koji sam reservisao iz Austrije (50 €) nije imao obecanu terasu, iako za 4 osobe samo 2 stolice (ostali trebaju da stoje dok jedu), internet je bio tako spor, da sam komotno mogao otici skuati kafu, dok otvori jednu stranicu.

Ljubazna djevojka na recepciji je predlozila, da ako hocemo poslje dva dana da predjemo u veci apartman sa dvije zasebne sobe, sa dva balkona sa pogledom na more, za 80 €, sto smo mi objerucke prihvatili. U medjuvremenu smo drugi dan posjeteli Kotor, istorijski grad pod zastitom UNESCO. Sam gradic je predivan, popeli smo se na trdjavu, uspon je bio dosta zahtjevan, ali se isplatilo pogled sa trdjave je pio predivan. Iz Kotora smo otisli na plazu Jaz i tamo se kupili do veceri. More je bilo izuzetno toplo (28 °C), a i vreo letni dan. Tu smo vec primjetili da su vecina turista bili rusi, a i domacih je bilo dosta. Ljubazni momak mi je pomogao, da kod njegovog prijatelja naduvam camac, koji je odmah htio ga kupiti, kao i moj sat sa ruke.U smiraj dana smo otisli i do plaze Trsteno i Trsteno Ploce. Obadvije plaze su bili rasprodane, to jest moglo se kupati samo ako zakupite lezaljke i suncobrane. Mobilni WC na plazi su prosto boli u oci i narusavari sklad. Uzak put koji je vodio do plaze i nestrpljivi vozaci (uglavnom domacih) jasno su pokazivali da se nalazimo duboko na Balkanu.

Drugi dan kupanje u Herceg Novom na jednoj od iznajnemljih plaza, dvije lezaljke i suncobran 8 € + 5 € po osobi za konzumaciju Kao sardine naslagani jedni do drugih. Meni je blize bila jedna gospodja na susjednjoj lezaljci nego moja rodjena zena. Na plazi se nista od jela i pica nije smjelo unositi nego samo kupiti kod njih. Nevidjeno.

Treci dan., preseljenje u obecani apartman. Lazno ljubazna djevojka na recepciji nam saopstava da ima izmjena – jedan detaljcic, a to je da mi ne mozemo dobiti obecani apartman posto su kao gosti koji su u njemu odlucili da produze ljetovanje, a oni su njima preci. Za nas ima jedan drugi apartman, koji gleda na more, ali opet zajdnicka soba. Stavljeni pred svrsen cin prihvatamo. Normalno bih bilo da mi dobijemo rezervisani apartman a da gospoda koji produzavaju ljetovanje dobiju novi. Ali racunam ovde puno toga nije kao u normalnom svetu.

Nas apartman je istinu bio bolji od starog ali i skuplji za 20 €. Internet ponovo ne ide. Klima radi na svu srecu uz ovu vrucinu.

Posjeta Dubrovniku je doprinela da ponovo zaboravimo na neprijatnosti koje smo doziveli. Na provatku nesreca na magistrali.Izgubili smo jedan sat. Na granici ponovo ista prica: Radi se usporeno, svaki putnik se pregleda, na srecu ne moramo ponovo platiti ekonomsku taksu.
Sledeci dan ostavljamo djecu da spavaju. Obilazimo stari grad, penjemo se do trdjave. Zatvoreno. I ako je radno vrijeme od devet niko se ne pojavljuje da otvori. Cekamo jos desetak minuta. Odustajemo i vracamo se nazad.

Idemo na Rafaelo Plazu. Zauzimam cetiri lezaljke u prvom redu. Ja se vracam da platim za to 14,50 €. Ali dolazi drugi radnik i izbacuje nas odatle. Zauzeto kaze, kolega pogresio. Ima mjesta u zadnjom redu ako hocemo. Odustajemo, uzimamo novac nazad i odlazimo u Meljine. Slobodnoga mjesta ima samo jos na lezaljkama koje se placaju. Radnik na plazi nas upozorava, da se cuvama lopova, ceste su kradje. Zene koja prodaje krofne nas takodje upozorava na lopove. Tu se kupamo do kraja dana i vracamo nazad u apartman.

Uvece vecera u Mimozi u Novom. Sve pase, super usluga, dobro jelo, i povoljne cjena, bar nesto positivno u ovom danu.

Sledeci dan na Plazi Sveti Stefan. Do njega stresit put. Vozi se svakojako, skrece bez zmigavaca, policajac sa nekoj ogromnom toyotom pretice kolonu preko pune linije. Naravno bez sirene i svjetala.

Ali Sveti Stefan prevazilazi sva nasa ocekivanja. Predivna plaza. Posebno ona sa desne strane puta. Set za plazu 50 €. Dvije lezaljke i suncobran. Pitam radnika za nas dvoje i dvoje djece. Kaze dace nama tri lezaljke za 50 €. Prihvacamo.

Imam osjecaj kao da se nalazim u raju. Retki gosti na plazi, izuzev par domacih sve do jednog rusi. Tu provodimo najljepsi dan naseg ljetovanje. Po povratku guzva kroz Budvu. Vracamo se kasno u Novi i padamo mrtvi umorni u krevet.

Sledeci dan nas ponovo sele. Jedan sprat vise. Ista cijena kao za nas, kazu. Pakovanje. Idemo u soping i obilazak Novog. Da popravimo raspolozenje.

Gradska kafanu u Novom skoro puna. Cekamo dobrih dvadesetak minuta konobara, narucujemo kafu, sokove, sladolede. Jos desetak minuta prolazi. Dolazi konobar i kaze kako mu je zao ali nema sladoleda. Ljutito ustajemo i odlazimo u drugi kafe. Usput skoknem do kuce Ive Andrica. Tamo razocanjenje. U kuci otvorena kafana. Svi ekspanati naseg nobelovca preneseni su u Beograd. Od Ive Andrica samo bista u dvoristu. Fotografisem je i odlazim. Bar nesto. Poslje podne kisa, nevreme. Posilje na balkonu pijem kafu i posmatram radnika na plazi, kako skuplja smece koje je oluja donijela. Onda kako iskopa rupu, i sve to smece zakopa u rupu. Divota, na tom ce mjestu sledeci dan turista staviti svoj peskir i suncati se sav radostan. Ekolosta drzava nema sta.

Zadnji dan naseg ljetovanje. Ustajemo dok djeca spavaju, setamo se setalistem pored mora. Posuda smece od prehodne noc. Smrad iz otvorenih kontejnera. Dosta prljav plocnik. Dobijamu kafu tek u trecem kaficu. Pakujemo stvari i olazimo. Na granici desetak auta i autobus ispred. Svi u jednoj koloni. Cekamo dobrih dvadesetak minuta samo da pregledaju autobus. Jos dvadesetak da mi dodjemo na red. Policajac na granici lezeno progleda papire. Kao da ima svo vrijeme ovog svjeta. Zeli nam sretan put. I mi njemu sretan ostanak. Do ko zna kojog vidjenja.

Još par fotografija sa našeg ljetovanja u Crnoj Gori...